Povodom obilježavanja 160. obljetnice škole nastavnica hrvatskog jezika Dubravka Lišić i knjižničarka Dora Sabo su u holu škole, uz pomoć učenika Karla Balića iz 6.a razreda, postavile izložbu najstarije knjižne građe naše školske knjižnice. Knjige koje sadrže značajne posvete uglavnom datiraju iz druge polovice 19. i početka 20. stoljeća. Izložba je za sve zainteresirane i dalje dostupna.
Tekst uz Izložbu najstarije knjižne građe pripremila:
Dubravka Lišić, prof. hrvatskog jezika i dipl. knjižničarka
Izbor građe i priprema:
Dubravka Lišić, prof. hrvatskog jezika i dipl. knjižničarka, Dora Sabo, mag. informatol.
“Povijest Osnovne škole Svete Ane u Osijeku uistinu je posebna i bogata brojnim zanimljivostima. Trag o tome vidljiv je u dvjema Spomenicama/Ljetopisima od kojih prvi svezak potječe iz 1897. prema kojem je zabilježen i prvi zapis o školskoj godini.
Upravo su dva sveska Spomenica/Ljetopisa izvrstan izvor građe i zapisa o vremenu i događajima koji su povezani sa školom i njezinim životom u gradu kojem je oduvijek pripadala.
Knjige, knjižna građa i zapisi o knjižnici, samo su još jedan doprinos ukupnoj povijesti škole. O početcima školske knjižnice govori se u prvom rukopisnom zapisu iz 1897. godine. Iz teksta koji govori o školskim učilima i knjižnoj građi stoji kako „učenička knjižnica broji 260 djela u 472 sveska. Dvadesetak godina kasnije (1912.) učenička knjižnica Gornjogradske pučke škole u Aninoj ulici broji 442 djela u 422sveska, a ona u Jagerovoj, 313 djela u 313 svezaka. Po završetku Prvog svjetskog rata, učiteljska knjižnica ima 743 djela u 815 svezaka.
U obnovi i nabavi građe spominje se i Slavonsko gradsko poglavarstvo.
Riječ je o praćenju broja svezaka u dvije knjižnice koje djeluju zasebno: učiteljska i ona namijenjena učenicima. Također, riječ je i o dvije zgrade u kojima su smještene. Jedna se nalazi u Jagerovoj, a druga u zgradi u Aninoj ulici.
Broj svezaka i stanje knjižnog fonda redovito je praćeno i brojčano iskazano brojem svezaka i brojem naslova. Knjižna građa imala je važno mjesto kao i nabava učila i pomagala za nastavu.
Iz rukopisnih zapisa vidljivo je da se knjižna građa nadopunjavala svake školske godine. Riječ je o donacijama, darovima uglednih građana Osijeka, darovima umirovljenih učitelja te iz brojnih zaklada od kojih se posebno ističe zaklada sv. Jeronima. Kao darovateljica spominje se i ugledna Josipa Glembaj.
Prema popisu službujućih učitelja i njihovim „svojstvima“, na mjestu knjižničara pronalazimo imena Dragutina Matijevića (bio je i „ravnajući učitelj“), Olge Čalogović, Antuna Novosela, Franje Biffla.
Poslove knjižničara valjalo je obavljati i u školskoj knjižnici i u onoj s učiteljskim fondom.
Izdvojeni dio predstavljene građe, samo je manji dio onoga što se i danas nalazi u školskoj knjižnici. Riječ je o nekima od najstarijih svezaka koji su vezani uz same početke.
Zanimljivi su naslovi koji, uglavnom govore o pedagogiji, moralnim vrijednostima, „uzgoju čovjeka.
Može se reći da su knjige bile nijemi suputnici vremena i svih promjena koje vrijeme nosi. Trag o promjenama, najbolje je vidljiv u otiscima pečata iza korica, na naslovnicama.
Dolazimo do zanimljivih podataka da, primjerice, neke od njih slijede nastanak i nestanak nekoliko država tijekom nekoliko desetljeća (ili gotovo stoljeća).
Među predlošcima koje možete vidjeti, posebno su zanimljive one s posvetom. Nekoliko njih na dar je dobio Dragutin Matijević . Posvete, svakako, daju knjigama posebno značenje i vrijednost, ali govor i o kulturi i komunikaciji toga vremena.
Ljubitelji i proučavatelji hrvatskoga jezika mogli bi, udubivši se u pojedine oblike riječi, pratiti i razvoj hrvatskoga jezika i pravopisa.
Zanimljiv dio jest i porijeklo izloženih svezaka. Neke su nastajale u tiskarama (Zagreb, Požega, Vinkovci), a neke su tiskane u „vlastitoj nakladi“.
Iz današnjeg kuta, riječ je o građi koja svjedoči o vremenu, ljudima i nastojanjima da se obogati knjižni fond tadašnje knjižnice. Trag vremena svakako je vidljiv i nosi dodatnu obvezu – neophodnu digitalizaciju građe radi njezina očuvanja za budućnost.
Izložena građa još je jedan trag o postojanju škole Svete Ane, o njezinom opstanku u vremenu i namjeri da slijedi prave vrijednosti i u budućnosti. “
