preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Tražilica


Dokumenti
POTVRDE

Poštovani roditelji/skrbnici,  

potvrde o školovanju koje se izdaju u tajništvu škole možete preuzeti
samostalno iz e-Dnevnika. 
U padajućem izborniku potrebno je odabrati svrhu izdavanja potvrde te ispisati digitalnu potvrdu o školovanju.  Potvrde su elektronički potpisane i zamjenjuju u potpunosti potvrde iz škole u svim pravnim poslovima (Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ; Narodne novine broj 62/17.). 

Eko rječnik
Prikaži sve izraze koji započinju slovom:
A B C D E F G H I K M N O P R S T U V Z Ž
ili prikaži SVE izraze u rječniku (ukupno: 103)

bez opisa

Potraži izraz:
Online rječnici
Zanimljive životinje
Zanimljivosti iz životinjskog carstva
 
Mačke i psi
 
Sretni psi mašu repom udesno
Psi uvijek mašu repom udesno. Najčešće to čine kad su sretni i vide vlasnike, ali ne i nepoznate osobe.
 
Mačke i muški psi su ljevošapni
Muški psi su u pravilu ljevošapni, a ženski desnošapni. Mačke se većinom služe lijevom šapom, ali često i s obje.
 
Pudlice najbrže usvajaju naredbe
Nakon stotinu ponavljanja novih pokreta, jazavčar ih  jednostavno neće upamtiti. Njega po neposlušnosti slijede mastif, bigl, pekinezer i lovački pas. Gradivo najbolje usvajaju škotski ovčar, pudlica, njemački ovčar, zlatni retriver i doberman.
 
Psi osjete sitno ispuštanje ozona
Psi imaju toliko jak osjet mirisa da mogu nanjušiti i elektricitet. Stručnjaci su tijekom eksperimenta pred pse postavila dvije kutije. U jednoj od njih punila se baterija. Stručnjaci vjeruju da su psi nanjušili elektricitet jer se pri punjenu ispušta mala količina ozona.
 
Najbolja mama
 
Dakle, ako ste ikada pitali tko je najbolja majka među sisavcima, otkrit ćemo vam – slonica. Do tog odgovora došlo se višegodišnjim istraživanjima. Utvrđeno je da se o svom potomstvu izvrsno brine, prve tri godine ga hrani i čisti, a potom mu pomaže da se nauči sam brinuti o sebi. I tako svih 11 godina.
Posebnu skrb majke pokazuju prema kćerima kojima, kad navrše 12 godina, pronađu odgovarajućeg mladog mužjaka. Također, vođa krda slonova nije najstariji mužjak, nego najstarija ženka koja uživa poštovanje svih ostalih članova krda.
 
Platipus ili čudnovati kljunaš
 
Platipus ili čudnovati kljunaš (latinski Ornithorhynchus anatinus - što u prijevodu znači životinja ptičjeg nosa pačijeg izgleda) životinja je koja spada u sisavace. U taj red spadaju još samo dvije životinje jednako nevjerojatne kao i kljunaš, a to su dugokljuni i kratkokljuni kljunati ježak.
Kada je prvi primjerak čudnovatog kljunaša poslan u Englesku vjerovalo se da je riječ o nekakvoj prevari. Zamislite i sami životinju koja ima veliki kljun kao patka, rep kao dabar, leže jaja ali istovremeno doji svoje mlade! Ipak do danas smo saznali mnogo o ovoj jedinstvenoj životinji.
Kljunaši su uglavnom samotnjaci. Aktivni su noću i ne druže se međusobno osim u sezoni parenja. Žive uz vodu gdje u obalama kopaju svoje jazbine. Rasprostranjeni su samo uz istočnu obalu Australije i na Tasmaniji. Na područjima koja naseljavaju imaju dobro određene vlastite teritorije koje se ponekad mogu i preklapati. Na vlastitom području jedna životinja ima nekoliko jazbina od kojih su neke samo prolazne a neke služe za gniježđenje. Ulazi u jazbine mogu biti i pod vodom i iznad vode. U slučaju da su ulazi ispod vode količina kisika se u jazbinama može značajno smanjiti. Nije poznato kakve su prilagodbe kljunaši razvili na takve uvjete.
Platipus ima spljošteni kljun sličan pačijem. Kljun je mekan, savitljiv i vrlo osjetljiv na dodir. Kljun mu služi za pronalaženje hrane ali i za orijentaciju kad zaroni u vodu. Nosnice se nalaze nešto iznad vrha kljuna, što životinji omogućava da udahne dok je tijelo pod vodom. Iza kljuna na svakoj strani glave nalaze se dva udubljenja u kojima se nalaze oči i uši. Platipus nema uške. Kad roni on zatvori i oči i uši. To znači da se za snalaženje pod vodom mora osloniti na druge organe, a to je uglavnom kljun. Dok je na kopnu za snalaženje koristi oči koje su smještene tako da platipus doslovce ne vidi "ono što mu je pod nosom"!
Platipus jede raznovrsnu hranu koja se sastoji od raznih beskralješnjaka, malih riba i žaba, punoglavaca, ličinki, ribljih jaja itd. U danu platipus može pojesti hrane koja iznosi gotovo polovicu njegove težine, a u potrazi za hranom može provesti i duže od pola dana. Višak hranjivih tvari pohranjuje se u rep u obliku masti. Hranu traži tako da roni i kljunom ruje po mulju procjeđujući ga. Kako nema zube u kljunu ima rožnete tvorevine koje mu služe kao sito i kojima, stiščući kljun, "mrvi" hranu.
 
Protezanje
Oni koji imaju psa ili mačku već su sigurno uočili da njihovi mezimci povremeno rade gimnastiku. No, nakon buđenja razgibavaju se i mnoge druge životinje. Na taj način opuštaju mišiće trupa i udova, ali i pojačavaju neke unutrašnje fiziološke procese u mišićima i u pokretačkom centru mozga.
Različite vrste životinja protežu se na različite načine. Ptice se, primjerice, protežu na dva načina – podižu se s poluraširenim krilima i istežu se kolikogod mogu prema unaprijed. Drugi način protezanja je istodobno istezanje krila i noge s jedne strane tijela pa s druge.
 
Građevinar
 
Izvrstan građevinar među životinjama je dabar. Pomoću brana od stabalaca, grančica i zemlje gradi čitave sustave akumulacije, kanala i sl. To ponekad budu 'građevine' dugačke i po 500 metara a visoke do 4 metra. Nastambe dabrova su uvijek podignute u sredini vode od granja, a kao 'beton' poslužit će mulj.
U takvu 'palaču' ulazi se odozdo iz vode, ali su sobe iznad površine vode. No, ako dolazi do povećanja razine vode vrijedni dabrovi dograđuju nove 'katove', pa tako nastaju njihovi 'neboderi' s čak pet ili šest katova.
 
Prijetnje
 
Baš kao ljudi, i životinje znaju prijetiti. Divlje životinje koriste ograničeni broj prijetećih gesti. Primjerice, vukovi i čagljevi se iskese i nakostriješe dlaku na vratu. Tigrovi i leopardi pri režanju pokazuju zube, a kad mungos krene u borbu sa zmijom, nakostriješi se i pretvori u pravu krznenu loptu.
Ljute znaju biti antilope i jeleni. Kad se spremaju napasti, spuštaju glavu, udaraju papcima po zemlji i rade lažne pokrete napada prema žrtvi.
Mačka kojoj zaprijeti pas ili neki drugi grabežljivac proizvodi zvuk koji je gotovo identičan siktanju zmije kada se nađe u sličnoj situaciji. Čini se vjerojatnim da sličnost siktanja zmije i mačke nije slučajna. Neki tvrde da je mačje siktanje jedan oblik samozaštitne mimikrije. Drugim riječima, mačka sikće da bi njen neprijatelj dobio dojam da je ona i otrovna i opasna.
 
Orangutani poludjeli za video igricama
 
Kako bi spriječili izumiranje ugroženih orangutana, znanstvenici su došli na zanimljivu ideju. Kroz zabavu su potaknuli ljude da počnu razmišljati o tim veselim stvorenjima koja su u opasnosti.
U zološkom vrtu u američkom gradu Atlanti ugradili su kompjutor na kojem se životinje mogu igrati. Što su one odmah prihvatile. Ženka Madu postala je pravi majstor u igrama i testovima inteligencije koji sadrže mnogo boja i slika te se riješavaju uz igru. No četverogodišnji majmunčić Bernas nije bio baš oduševljen pošto je imao početničkih muka prilikom biranja opcija na njemu "čudnovatoj spravi" čiji ekran radi na dodir.
- Što se više potrudimo razumijeti ih, to će nam biti lakše spriječiti alarmantno stanje u kojem se nalaze majmuni. Želimo im pomoći da u divljini što prije pronađu izvore hrane. Također možemo pokazati kako su orangutani pametne životinje - rekla je Tara Stoinski koja vodi cijeli projekt u zološkom vrtu.
Igrice koje je programirao IBM posebno za te zanimljive životinje prošle su oko 500 sati testiranja. Isti primjer slijedili su i zološki vrt u Washingtonu i Chicagu.
 
Najveća žaba
 
Najveća žaba na svijetu, s tijelom veličine poput tanjura, je ŽABA GOLIAT (Conraua goliath). Najveći ikad ulovljeni primjerak težio je više od 3,5 kg (kao velika kućna mačka). Može narasti do 30 cm. (Nemoj zaboraviti da su joj noge još bar toliko duge kada ih ispruži). Divovske žabe žive na rijekama tropske zapadne Afrike te na području Kameruna. Nekada su ove žabe bile prilično česte, ali danas su suočene sa izumiranjem zbog izgradnje brana, kao i zbog toga što su ih ljudi hvatali i prodavali kao neobične kućne ljubimce.
 
Najmanja žaba
 
Najmanja žaba na Svijetu je ZLATNA ŽABA (Psyllophryne didactyla) iz Brazila. Velika je svega 9,8 mm. Jarke je boje čime upozorava grabežljivce da je se klone s obzirom da kožu prekriva otrovna sluz. Neki narodi iz prašume tim su otrovom prekrivali otrove strelica koje bi upotrebljavali za lov na male životinje. Jedna žaba može proizvesti dovoljno otrova za premazivanje 50-ak strelica. Ova vrste žaba je posljednji put viđena 1990. godine. Nakon toga su nestale i smatraju se izumrlima iako je razlog njihova izumiranja nepoznat.
 
Skok, ali s padobranom
 
U jednom skoku, malajska žaba letačica - Rhacophorus nigropalmatus, može prevaliti razdaljine veće od 12 metara. To radi jedreći kroz drveće zahvaljujući razvijenoj kožici među prstima. Kada padne noć, ove žabe počinju skakati s drveta na drvo šireći prste. Membrane među njima pretvaraju se u malene padobrane. Na ovaj način, ne samo da usporavaju pad, već i djelomično kontroliraju smjer i dužinu leta.
 
Zašto životinje sele?
 
Postoji nekoliko hipoteza o tome kako su nastale seobe životinja. Tako jedna od njih tvrdi da neke životinje sele zato da bi izbjegle nepovoljne klimatske uvjete. Mnoge ptice selice govore u prilog toj hipotezi.
Druga hipoteza govori o postanku seoba kao odgovoru na pomicanje kontinenata. Po toj hipotezi, dok su kontinenti bili raspoređeni drugačije, područja parenja bila su blizu područja gdje su životinje živjele ostatak godine. Kako su se kontinenti polako razmicali, ta su područja postajala sve više razdvojena, pa su životinje sve više morale putovati. Tu hipotezu možemo primjeniti na seobe riba i morskih kornjača, ali ne i na seobe ptica.
Treća nam hipoteza govori da su seobe nastale kao adaptacija u ponašanju koja je omogućila životinjama koristiti privremene i/ili sezonske izvore hrane. Tako se može objasniti seoba nekih vrsta šišmiša.
 
Neke zanimljivosti o pandi
 
Palac više ili šesti prst? Prednje šape velikog pande neobične su zato jer imaju jedan palac više. Zapravo je to promijenjena i povećana kost zgloba. Ponaša se kao palac i može dodirnuti svaki od prstiju šake. To pandi omogućava da čvrsto drži bambusovu stabljiku dok se hrani.
Veliki su pande prepoznatljivi po medvjedolikom izgledu i crno-bijelom krznu. Žive u zabačenim područjima planinskih šuma središnje Kine, u gušticima bambusa.
Hrane se bambusovim mladicama. Dok jedu, sjede, tako da su im prednja stopala slobodna za trganje komada bambusa. Budući da bambus nije osobito hranjiv, veliki pande vode pomalo usporeni način života kako bi uštedjeli energiju. Panda jede i strvinu, ličinke i jaja. Najčešće živi pojedinačno. Hrani se pretežno u zoru i u sumrak, a spava u bambusovim gušticima.
Pande su samotnjaci. Dvije trećine dana provode hraneći se, a ostalo vrijeme se odmaraju. Iako djeluju “šlampavo” i tromo, izuzetno su spretni penjači, a svoju sposobnost penjanja na drveće koriste samo kada im prijeti opasnost od grabežljivaca, kao što je smeđi medvijed, leopard, itd. Pretpostavlja se da pande nemaju određeno mjesto za odmor, jednostavno legnu tamo gdje se nađu u tome trenutku. Bambusove šume su gotovo neprohodne, ali pande prave tunele u gustom, niskom raslinju, kroz koje se kreću. Kroz te tunele se kreću brzo i vrlo tiho. Žive u predjelima hladne i vlažne klime, međutim, vodopropusno krzno pruža mu dovoljnu zaštitu.
Panda se glasa na bar jedanaest načina. Veliki je panda ugrožena životinja. U prirodi ih živi manje od tisuću jedinki. Spada u najrjeđe sisavce na svijetu. Sporo se razmnožavaju. Imaju samo nekoliko potomaka tijekom života. Ženke se obično pare svake dvije godine.
Rađanje blizanaca nije neobično, ali majka obično uspije podignuti samo jedno mladunče. Trudnoća traje 45 dana. Okoćeni su mladunci gotovo goli. Dugi su 15 cm i teški 100 grama. Ovako niska stopa rađanja, gubitak staništa, pa i ljudska proganjanja doveli su do toga da se gubi ova životinjska vrsta. Samo trideset posto mladunaca u zatočeništvu preživi dulje od pola godine. U pirodi je populacija malobrojna i rascjepkana, ne može genetički opstati. Budućnost velikog pande ovisi o povezivanju izoliranih dijelova staništa i potpori lokalnog stanovništva.
 
Šumski jež
 
Šumski jež je rasprostranjen u čitavoj Europi, izuzevši njezine najhladnije krajeve. U šumovitim naseljima često posjeti vrtove premda najviše voli bjelogorične šume prorasle gustim grmljem, trulo drveće u koje se može uvući kao i živice u vrtu koje mu također služe kao sklonište. Svaki jež sam za sebe uređuje ležaj i oprema ga tako da mu bude što udobnije. Ako želimo držati ježa, najvažnije je osigurati mu jedno takvo sklonište.
Ježevi su zaljubljive životinje. Ženkino gnijezdo nije daleko od mužjakovog i obično se nalazi na istom staništu, npr. u istom vrtu. Događa se da u vrijeme toplog godišnjeg doba mužjak i ženka legnu u isto gnijezdo. Ima čak i tako nježnih ježeva koji se uopće ne mogu odvojiti od svoje ženke pa redovito s njom dijele svoj ležaj. Pri tom se vrlo ljupko igraju i love jedno drugo.
Kada je jež u opasnosti, sklupča se u kuglu. To mu omogućava posebni sloj mišića pod kožom. Napadaju ga lisice, psi i brojni drugi predatori. Često i čovjek za njega može biti neprijatelj.
Hrani se malim sisavcima i pticama, skakavcima, cvrčcima, žoharima, hruštevima, balegarima, gujavicama, noćnim puževima i miševima. Izrazito je spretan lovac.
Najveći problem za ježeve predstavlja sve veći  broj prometnica na kojima svake godine stradava veliki broj ježeva naročito u doba paranje ili pak kada mali ježići dovoljno odrastu da počinju samostalan život. Naravno da je to povezano upravo s njihovom velikom aktivnošću u sumrak, odnosno noću te ih je tako teško na vrijeme uočiti na cesti, kao i naravno sve  veći  broj automobila čak i na lokalnim prometnicama.
Posebno je potrebno napomenuti da je jež u dvorištu vrlo korisna životinja jer jede velike količine puževa, zatim malih miševa i drugih glodavaca također i kukaca, te je tako izuzetno koristan. Namjerna ubijanja ili ozljeđivanja  ježeva su neopravdana pa čak i štetna za domaćinstva.
U kućama u kojima je jež dobro došao, uočeno je da se svake godine ponovo mogu vidjeti iste obitelji ježeva.
Ako želite dati hranu ježu u svom dvorištu, možete mu ponuditi komadić jabuke ili povrća, npr. salate (nikako ne cvjetaču, kupus, kelju i sl.), svježi sir... Nikako mu nemojte davati mljeko, osim ako se radi o bebi ježu.
 
Pjev ptica
 
Ptice pokazuju izvrsnu glasovnu nadarenost. Kod ptica postoji tzv. pjevalo koje se nalazi na dnu dušnika prije samog grananja u dušnice. Sastoji se od par polumjesečastih opni unutar dušnika, a napinju ih sa vanjskim mišićima (u goluba su samo dva para mišića, a u ptica pjevica može ih biti i do sedam pari).
Među pticama ima mnogo onih koje se javljaju s tek nekoliko glasova ili samo neugodno kriješte oštrim glasovima, ali većina ima zvonki, čist i pun glas.
Nisu zabilježene potpuno nijeme ptice. Ptičji glas omogućuje bogato izražavanje i ljupki pijev.
Ptice mame i dozivaju, pokazuju radost i ljubav, uzajamno se izazivaju na borbu ili na zaštitu i otpor, opominju pred neprijateljima i drugim opasnostima i međusobno razmjenjuju različita informacije.
 
Slavuj
 
Pri tome se sporazumijevaju ne samo unutar svoje vrste nego i bolje obdarene ptice "govore" manje nadarenima. Pravo pjevanje istaknuto je svojstvo muškog spola. Svaka pojedina vrsta ima svoje posebne glasove i određeni opseg glasa. Svaka od njih povezuje glasove na poseban način u kitice koje se većom ili manjom punoćom, zaobljenošću i snagom tonova lako mogu razlikovati od sličnih glasova. Kod nekih vrsta pjevanje se kreće u svega nekoliko tonova, dok druge vrste vladaju čitavim oktavama. Ako su odsječci pjesme ili strofe oštro i određeno ispjevani i međusobno jasno odjeljeni, onda je to "pjev", dok neprestano mijenjanje glasova bez povezivanja glasova u strofe nazivamo općenito "ptičje pjevanje".Tako slavuj izvija svoju pjesmu - on bigliše, dok ševa pjeva.
 
Glasanje dupina
 
Dupini prilikom glasanja ispuštaju čitavu paletu ultrazvučnihih signala pomoću kojih komuniciraju - od cičanja, piskutanja, kliktanja do pjevnih melodija. Takvo glasanje neki znanstvenici smatraju raznolikim poput nekog jezika. Zvukovi im mogu služiti za hvatanje plijena jer jačinom mogu onesvijestiti ribu, a ponekad im služe i kao sredstvo za ometanje drugih dupina.
Tursiops truncatus - dobri dupin
 
Mravi
 
Kao i svi drugi insekti, mravi imaju šest nogu.
Svaka noga ima tri članka. Noge su im vrlo jake pa mogu trčati jako brzo. Kad bi čovjek mogao trčati s obziromna svoju veličinu poput mrava, trčao bi brzo kao trkaći konj.
Mravi mogu podići 20 puta veću težinu od vlastite. Mravlji mozak ima oko 250 000 moždanih stanica. Ljudski mozak ima 10 000 milijuna tako da kolonija od 40 000 mrava kao zajednica ima otprilike istu veličinu mozga kao čovjek.
Očekivano trajanje života za mrave je 45-60 dana. Mravi ne koriste svoja ticala samo za dodir, već njima osjećaju i miris. Na glavi nalazimo i velike i snažne čeljusti koje se otvaraju postrance, poput škara. Odrasli mravi ne mogu žvakati ni gutati krutu hranu pa se umjesto toga hrane sokom kojeg iscijede iz hrane te odbacuju suhi dio koji im preostane.
Abdomen mrava sadrži dva želuca. U jednom se nalazi vlastita hrana a u drugom je hrana koju će podijeliti sa drugim mravima.
Marljivi mravi su čsto meta raznih nametnika kojima je cilj iskoristiti ova nevjerojatna bića, međutim, novi studije dokazuju kako se mravi konstantno prilagođavaju i dolaze do novih obrambenih rješenja.
Mravi su čisti i uredni insekti. Neki radnici imaju zadatak da iznose smeće iz gnijezda i da ga odlažu na točno određena mjesta (smetlišta).
Svaka kolonija mrava posjeduje svoj karakterističan miris. Pomoću njega, stranci u gnijezdu se mogu vrlo lako otkriti. Mnoge vrste taj miris koriste i u obrani gnijezda. Crni i šumski mravi npr. nemaju svoj miris, ali oni mogu špricnuti mravlju kiselinu. Neke ptice stavljaju mrave u svoje perje jer im njihova kiselina pomaže u borbi protiv parazita. Postoje i vrste "kradljivci" koje upadaju u druga gnijezda i kradu njihove kukuljice. Kad se iz njih razviju odrasle jedinke, one postaju "robovi".
Noću, radnici premještaju jaja i ličinke dublje u gnijezdo da bi ih zaštitili od hladnoće. Tijekom dana, nose ih na vrh gnijezda gdje je toplije. Mravi su u biti neka vrsta nomada i uvijek su pokretu. Prilikom seljenja nose sa sobom ličinke i formiraju kolonu.
Mravi također vrlo često borave u blizini ljudi i na neki način zaposjedaju njihove životne prostore, posebno kuhinju. Jednom kad se mravi nastane u kući, gotovo je nemoguće riješiti ih se. Najveći problem je pronaći gnijezda (mravinjake) pa ih se ne može uništiti. Različite kemijske tvari također nisu pokazale neki uspjeh u borbi s najezdom mrava. A kao jedno od mogućih rješenja, možemo predložiti sljedeću taktiku:
Kad primjetite mrave u svojoj kući ili kuhinji, pobrinite se da im ostavite dovoljnu količinu šećera ili mrvica hrane van kuće pa neće imati potrebu tražiti je u vašim prostorijama.
 
I na kraju – žirafa
 
To je najviša živuća životinja na Zemlji. Za razliku od srodnika okapija ("šumska žirafa"), ona živi u afričkim savanama i zaštićena je vrsta.
Mužjaci dosegnu visinu i do 5,50 m, a težinu do 900 kilograma, dok im je visina u ramenima između 2,0 i 3,5 m. Ženke su u pravilu nešto niže i lakše. Vrat žirafa je iznimno dug iako ima samo 7 vratnih kralježaka kao i većina drugih sisavaca, no kod žirafe su oni vrlo izduženi. Taj dugi vrat je poseban izazov za krvotok životinje, jer mozak im mora biti pouzdano snabdijevan s dovoljnom količinom krvi. Zbog toga je srce žirafe izuzetno snažno. Teži oko 12 kilograma, a u jednoj minuti može "prepumpati" do 60 litara krvi i održava krvni tlak tri puta viši od čovjekovog. Jezik im je također iznimno dug, i do 45 cm, mišićav i pogodan za obuhvaćanje i trganje listova s grana.
Žirafe su i brzi trkači, mogu postići i brzinu od 55 km/h, što znači da su na kraće udaljenosti brže i od trkaćih konja.
Odmah nakon rođenja, mladunče žirafe je visoko 1,80 m i ima oko 50 kilograma. Unutar jednog sata već čvrsto stoje na nogama, a za koji sat već hodaju. Majka se s mladuncem prikljućuje krdu tek nakon dva do tri tjedna. Mladunče ostaje s majkom oko godinu i pol.
Žirafe se od zvijeri uspješno brane udarcima svojih dugih prednjih nogu s kopitima. Zbog njihove veličine, ali i spremnosti na obranu, rijetki su napadi na njih..
 
Zanimljivosti prikupili: učenici u Kreativnim radionicama
 
 
Još zanimljivosti o životinjama možete pročitati na ovim stranicama:
 
 
 
 
« Listopad 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji


ŠKOLSKO ZVONO

      

 

ŠKOLSKI JELOVNIK

 

ŠKOLSKA KNJIŽNICA

 

ŠKOLSKI YT KANAL

 


Korisni linkovi

e-DNEVNIK

Upute za učenike i roditelje

 

 

DEUTSCH ONLINE

 

 EDUVIZIJA
(Portal za učenje)

 

CENTAR ZA SIGURNIJI
INTERNET

HRABRI TELEFON
"Problem je manji kad se podijeli"

 

CENTAR ZA INFORMIRANJE I
SAVJETOVANJE O KARIJERI

 

PRIJAVA I UPIS U SREDNJE ŠKOLE


Brojač posjeta
Ispis statistike od 28. 4. 2011.

Ukupno: 1091801
Ovaj mjesec: 7210
Danas: 98

RSS Reader




preskoči na navigaciju