preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Tražilica


Dokumenti
POTVRDE

Poštovani roditelji/skrbnici,  

potvrde o školovanju koje se izdaju u tajništvu škole možete preuzeti
samostalno iz e-Dnevnika. 
U padajućem izborniku potrebno je odabrati svrhu izdavanja potvrde te ispisati digitalnu potvrdu o školovanju.  Potvrde su elektronički potpisane i zamjenjuju u potpunosti potvrde iz škole u svim pravnim poslovima (Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ; Narodne novine broj 62/17.). 

Eko rječnik
Prikaži sve izraze koji započinju slovom:
A B C D E F G H I K M N O P R S T U V Z Ž
ili prikaži SVE izraze u rječniku (ukupno: 103)

bez opisa

Potraži izraz:
Online rječnici
Povijest škole
KADA JE NASTALA NAŠA ŠKOLA?
 
Mišljenja se o tome razlikuju.
Predsjednik Društva za hrvatsku povjesnicu, Osijek, Vinko Ivić, prof. povijesti, u svom radu o školstvu u Osijeku piše, pod naslovom Pučka škola u gornjogradskom podgrađu u Ulici svete Ane:
„U jednom godišnjem izvještaju isusovaca iz 1713. godine zabilježeno je skupljanje milodara koje je organizirao kateheta I. Grčić za opremu djece koja idu u školu u Gornjem gradu u iznosu od 100 forinti pa je moguće da je škola počela s radom 1712. godine. U Gornjogradskom podgrađu (Gornjogradskoj varoši) isusovački je red započeo prvo poučavanje čitanja i pisanja 1720. godine. Pouzdano se zna da je isusovački red utemeljio Pučku školu u Gornjem gradu i tamo “poučavahu vještini čitanja i pisanja” 1722. godine. U Gornjem gradu djeluje kao trivijalna trorazredna, a od 1855. godine djeluje kao četverorazredna “glavna škola” u kojoj se učilo čitanje, pisanje, račun i vjeronauk, elementarna znanja iz poljodjelstva, povrtlarstva, voćarstva i pčelarstva."
Marko Landeka u knjižici "Školstvo u istočnoj Hrvatskoj do 1945. godine" (izdavač: Državni arhiv u Osijeku, 2004.) tvrdi da je škola u Osijeku u Gornjem gradu otvorena 1775. godine. Landeka piše i o položaju učitelja: "Tijekom čitavog XVIII. i u prvoj polovici XIX. stoljeća posao učitelja bio je nesiguran i učitelji nisu mogli živjeti od plaće koju su dobivali za rad u školi, pa su stoga obavljali još mnoge sporedne poslove. Često puta nisu dobivali nikakvu plaću, nego su radili samo za stan, hranu i nešto prihoda u naturi. I one prihode koji su im bili osigurani ugovorom s općinom, ako u općini nije bilo jače institucije vlasti često puta nisu mogli naplatiti. Da bi osigurali kakve takve prihode, najčešće su bili bilježnici, uz to orguljaši ili kantori (pjevač u crkvi), a u pravilu su se bavili zemljoradnjom ili nekim obrtom."
Na izložbi iz 2006. godine „Kroz osječke aleje do kemijskog Panteona“ GISKO posvećene nobelovcima Lavoslavu Ružički i Vladimiru Prelogu, našli smo na jednom od izložbenih panoa ove podatke:
„Prema „Povijesti Anine škole“ od Škendera Dončevića ona je osnovana još godine 1775., ali je poslije utvrđeno da njezin početak pada zapravo deset godina kasnije (od nje je starija samo osnovna škola u Tvrđi, koja je osnovana godine 1699.)“
 
Slika dijela panoa s izložbe GISKO koja je u povodu 120 godina rođenja nobelovca Lavoslava Ružičke, učenika naše škole bila postavljena u našoj školi. Izložba je postavljena u sklopu Dana Lavoslava Ružičke u školskoj godini 2007./2008. 
 
ZNAČAJNIJI POVIJESNI PODACI O ŠKOLI
 
Prema nalazima Državnog arhiva u Osijeku i Ljetopisu škole koji datira od 1863. g. može se utvrditi:
Školska zgrada u Aninoj ulici, u kojoj se i sada nalazi naša škola, sagrađena je 1863. godine.
Imala je 10 učionica, 5 u prizemlju i 5 na katu, s pisarnom za upravitelja i nekoliko pomoćnih prostorija, a spominje se i dvorište gdje su djeca boravila tijekom odmora. U prostranim podrumskim prostorijama bio je smješten ogrijev. U to vrijeme djeluje kao trorazredna 'obospolna' škola s odvojenim razredima za dječake i djevojčice. Naziv joj je «Narodna škola».
U školi rade tri učitelja (jedan za I. i II. razred, jedan za III. razred i jedna učiteljica za sve djevojčice od I. do IV. razreda).
Od 1. listopada 1875. godine, nakon stupanja na snagu novog zakona i ukidanja naziva «Narodna škola» dobiva i djeluje pod novim nazivom «Opća pučka škola u Ulici sv. Ane».
1896/97. godine škola dobiva naziv «Anina škola» i prerasta u četverogodišnju pučku školu.
U školskoj godini 1897/98. i dalje je odvojeno obrazovanje dječaka i djevojčica od I. do IV. razreda, a u školi djeluje i opetovnica prvi i drugi dio. U to vrijeme škola ima već i svoju knjižnicu u kojoj je bilo 260 knjiga u 472 sveska.
Učenici škole istaknuli su se na mnogim područjima, a prema podacima Državnog arhiva pohađali su je, među ostalima, prvi hrvatski nobelovac Lavoslav Ružička, biskup Josip Juraj Strossmayer i pjesnik Dobriša Cesarić.
Tijekom I. svjetskog rata nastava je djelomično bila prekinuta, jer je školska zgrada služila vojsci, pa je nastava održavana u drugim zgradama u gradu. Po završetku I. svjetskog rata, nastava se ponovno odvijala u školskoj zgradi u odjeljenjima za dječake, djevojčice i u obospolnim odjelima (i za dječake i za djevojčice).
U školskoj godini 1931/32. u školi je otvoreno odjeljenje za nedovoljno razvijenu djecu, koje se nakon dvije godine rada ukida, zbog pomanjkanja djece.
1. rujna 1932. godine rješenjem Ministarstva prosvjete škola se dijeli na mušku osnovnu školu i žensku osnovnu školu. Prostorije škole podijeljene su tako da u prizemlju radi muška, a na katu ženska osnovna škola. U svezi s tom odlukom u muškoj osnovnoj školi rade samo učitelji muškarci, a u ženskoj žene učiteljice. Naziv škole u to vrijeme bio je «Državna osnovna škola u Osijeku».
Za vrijeme II. svjetskog rata, tijekom travnja 1941. godine, školsku zgradu zaposjela je njemačka vojska, ali je ubrzo napušta, a nastava se od tada odvija u hrvatskim i njemačkim razrednim odjelima.
Tijekom 1942/43. školske godine, uslijed ratnih uvjeta kada je u školsku zgradu ponovno ušla vojska, nastava se odvija u dislociranim prostorima Gradskog dječjeg doma, Grafičkom domu i Domu sv. Vinka sve do kraja rata.
Poslije II. svjetskog rata školska zgrada je obnovljena (dvije učionice u prizemlju spojene su u dvoranu za tjelesnu kulturu), namještaj je obnovljen i započeo je redoviti školski rad. Od 14. travnja 1945. do 20. rujna 1956. škola nosi naziv «I. narodna četverogodišnja škola».
1946/47. školske godine: rad u školi organiziran je u 10 odjeljenja s oko 700 učenika, u školi započinje radom peti (V.) razred s predmetnom nastavom koju izvode učitelji razredne nastave; u školi je osnovana organizacija Crvenog križa, a učitelji, osim redovne nastave, predaju i na analfabetskim tečajevima (tečajevi za opismenjavanje pučanstva); u lipnju 1947. škola dobiva telefon.
Školske godine 1947/48. škola s petogodišnje prerasta u sedmogodišnju osnovnu školu. U tim poslijeratnim godinama broj učenika u razrednim odjelima bio je vrlo velik te se kretao od 50 do čak 80 učenika u prvom razredu.
1956. godine škola prerasta u osmogodišnju i njen se naziv mijenja 20. rujna u «I. narodna osmogodišnja škola – Gornji grad», koji je na snazi do 1. travnja 1958.
Zbog velikog broja djece, 1957. godine nastava se odvija u dvije školske zgrade: u sadašnjoj zgradi za učenike od I. do VIII. razreda u tri smjene i u zgradi u Gundulićevoj ulici 65 za odjeljenja učenika od I. do IV. razreda (u šest učionica) također u tri smjene.
Od 1. travnja 1958. škola nosi naziv «Narodna osmogodišnja škola Ivan Goran Kovačić da bi se taj naziv 15. rujna preinačio u Osnovna škola "Ivan Goran Kovačić", Osijek.
Školske godine 1963/64. u želji unaprijeđivanja odgojno-obrazovnog rada u školi djeluje uz direktora i školski pedagog (u to vrijeme iskusni učitelj, da bi tek 1978. taj posao obavljao stručni suradnik pedagog).
Školske godine 1966/67. zbog dotrajalosti zgrade u Gundulićevoj ulici kao i izgradnje nove škole u tom dijelu grada, dolazi do reorganizacije te se nastavni rad nastavlja odvijati samo u ovoj zgradi s 19 odjela i 626 učenika, 23 učitelja te administrativnim i pomoćnim djelatnicima. Kako je u zgradi bilo samo osam učionica od 1966. do 1971. godine radilo se u tri smjene za sve razrede, a od tada samo za niže razrede (I.-IV.).
Od 19/70. školske godine nastavni rad u predmetnoj nastavi organizira se u specijaliziranim učionicama.
Od školske godine 1972/73. do 1974/75. godine u suradnji s Republičkim zavodom za prosvjetno pedagošku službu cjelokupna škola radi na ostvarenju projekta «Odgojna uloga škole i sat razredne zajednice», o čemu su tiskani i priručnici za učitelje 1973. i 1974. godine, a 1975. snimane i obrazovne TV-emisije.
1975/76. školske godine također u suradnji s Republičkim zavodom za prosvjetno pedagošu službu učitelji u školi prilaze uvođenju novog načina programiranja odgojnog rada izvannastavnih aktivnosti, što je tiskano 1976. godine u knjizi «Programiranje rada u osnovnoj školi».
Od 1980/81. školske godine učitelji u suradnji sa Zavodom za prosvjetno pedagošku službu u Osijeku provode projekt eksperimentalnog opisnog ocjenjivanja učenika razredne nastave, da bi se 1981/82. škola uključila u niz inovacija.
Ljeto 1976. godine za školu ima posebno značenje: uvodi se centralno grijanje, podrum se adaptira u kotlovnicu, školsku kuhinju i blagavaonicu za učenike, mijenja se cjelokupni školski namještaj.
Značajnije promijene u školi događaju se i 1977/78. školske godine: škola radi u dvije smjene sa 16 odijela i 475 djece, od 1. veljače 1977. u školi počinje raditi i školska kuhinja za učenike, nastavni rad se organizira u pet nastavnih dana.
1978/79. obavljaju se veće adaptacije na zgradi, dograđuje se novo krilo na tlu školskog igrališta koje se sastoji od: dvorane za tjelesnu kulturu s potrebnim prostorijama za učitelja, svlačionicama i sanitarnim čvorovima za učenike, centralnih garderoba za učenike, prostranog ulaznog predvorja, knjižnicom i čitaonicom za učenike, prostorom za produženi boravak učenika.
1980/81. školske godine donošenjem novog Zakona o odgoju i osnovnom obrazovanju učitelji u suradnji sa Zavodom za prosvjetno pedagošku službu u Osijeku provode eksperimentalno uvođenje niza inovacija vezanih uz zakonske promjene: opisno ocjenjivanje učenika razredne nastave, uključivanje djece s teškoćama u razvoju u redoviti odgojno-obrazovni sustav, po prvi puta od davne 1931/32. školske godine, uključivanje šestogodišnjaka u redoviti odgojno-obrazovni proces.
Od 1982/83. školske godine osnovnu školu polaze sva djeca koja do 31. kolovoza navršavaju šest godina. U svezi s upisom svih šestogodišnjaka škola prilazi ostvarenju projekta «Koncepcija početnog školovanja» na kojem radi još sljedeće četiri godine.
1983/84. u IV. razred uvodi se strani jezik kao redoviti nastavni predmet (engleski i francuski).
1986/87. školske godine u suradnji sa stručnom službom Zavoda za zapošljavanje u Osijeku, psiholog, pedagog i socijalni radnik škole rade na projektu «Profesionalno usmjeravanje učenika osmih razreda», što je rađeno sve do 1991. godine, kada se nažalost, zbog ratnih događaja, osipa stučni tim škole i rad se prekida.
1991/92. školska godina jedna od najtežih u povijesti škole: Ponovno rat. Od lipnja 1991. u školskoj zgradi su postrojbe Hrvatske vojske. Nastava se prekida u cijelom gradu. Nastavlja se tek u lipnju 1992., kada učenici naše škole zbog razorenosti školske zgrade nastavu pohađaju u susjednoj školi (OŠ Vladimira Becića). Nastava se organizira po skraćenom programu sa samo 30% nastavnog programa u trajanju od 8. lipnja do 31. srpnja. Nastavnim radom obuhvaćeno je samo 280 učenika (koji su ostali u gradu).
Od 1993/94. školske godine, iako još uvijek u vrlo teškom materijalnom stanju učenici i djelatnici škole uključuju se u projekt «Europska mreža škola koje promiču zdravlje», europski projekt u koji su uključene brojne škole iz Hrvatske i Hrvatski zavod za javno zdravstvo te sudjeluje u izradi dva nastavna paketa unutar ovog projekta.
Od 1995/96. uz suglasnost Ministarstva prosvjete i športa po prvi puta nakon II. svjetskog rata formira se razredni odjel za učenike njemačko-austrijske nacionalne manjine.
Škola se uključuje i u ostvarenje UNICEF-ova projekta «Zdravstvene i mirovne inicijative» s ciljem smanjena postratnih trauma školske djece.
1996/97. u tijeku su završni radovi, kako bi se školsku zgradu dovelo do što primjerenijeg stanja za obavljanje nastavnog procesa. Sredstva osigurava Ministarstvo prosvjete i Županija osječko-baranjska, iste godine škola nastavlja suradnju s UNICEF-om na ostvarenju dugoročnijih programa psiho-socijalne pomoći djeci u savladavanju postratnih trauma te se aktivno uključuje u ostvarenje projekta «Mir i nenasilje» - Za Damire i Nemire. Iste godine Ministarstvo prosvjete i športa imenuje Školu ispitnim centrom za polaganje stručnih ispita učitelja razredne nastave.
1998/99. škola se uključuje u preventivne projekte sprečavanja zlouporabe sredstava ovisnosti i zaštite djece od eksplozivnih sredstava.
2000/01. škola postaje i vježbaonicom Visoke učiteljske škole za razrednu nastavu te Pedagoškog fakulteta za njemački jezik. Iste godine kompletira se informatička učionica.
2001/02. škola se uključuje u novi projekt - CAP-program Udruge roditelja "Korak po korak" za prevenciju zlostavljanja djece te agresivnog ponašanja kod djece.
Škola se školske godine 2005/2006. uključuje u UNICEF-ovu Mrežu škola bez nasilja te dobiva Unicefovu plaketu "ŠKOLA BEZ NASILJA".
2007./2008. škola je postala članica Mreže škola bez arhitektonskih barijera.
 
Objavili: Ivica Rumora i Željka Živković



« Rujan 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji


ŠKOLSKO ZVONO

      

 

ŠKOLSKI JELOVNIK

 

ŠKOLSKA KNJIŽNICA

 

ŠKOLSKI YT KANAL

 


Korisni linkovi

e-DNEVNIK

Upute za učenike i roditelje

 

 

DEUTSCH ONLINE

 

 EDUVIZIJA
(Portal za učenje)

 

CENTAR ZA SIGURNIJI
INTERNET

HRABRI TELEFON
"Problem je manji kad se podijeli"

 

CENTAR ZA INFORMIRANJE I
SAVJETOVANJE O KARIJERI

 

PRIJAVA I UPIS U SREDNJE ŠKOLE


Brojač posjeta
Ispis statistike od 28. 4. 2011.

Ukupno: 1091806
Ovaj mjesec: 7215
Danas: 103

RSS Reader




preskoči na navigaciju